Prerada pčelinjeg voska – od uklanjanja starog saća do izrade novih satnih osnova
Zamjena tamnog saća i prerada sirovog voska u satne osnove je nužna pčelarska praksa koja značajno doprinosti uspješnom pčelarenju. Prerada voska koja uključuje sve korake od otapanja blokova voska, homogenizaciju, sterilizaciju i taloženje tijekom 24 sata do izrade satnih osnova zadovoljavajuće „pročišćuje“ vosak od uzročnika bolesti pčela, nakupljenih ksenobiotika iz okoliša kao i onih unešenih radom pčelara.
Svake godine trebalo bi iz košnica izvaditi staro tamno i defomrirano (oštećeno) saće, te ga pretopiti i preraditi u novu satnu osnovu. Takvom pčelarskom praksom stimulira se pčele na proizvodnju voska i izgradnju novog saća. Saće za razvoj pčelinjeg legla treba izmjenjivati u intervalima od oko dvije do tri godine, jer vosak uporabom postupno tamni zbog nakupljanja propolisa, peludi i kokona od kukuljica.
Glavne sirovine za preradu voska i proizvodnju satnih osnova su staro saće, voštani poklopci sa stanica saća skinuti prije vrcanja meda, te zaperci. Staro saće i komadiće voska trebaju se pretopiti u tzv. blokove voska (sirovi vosak) koji se zatim dopremaju na daljnju preradu u specijalizirane radnje. Tako pčelar može izbjeći i probleme s voskovim moljcem i plijesnima, koje se često javljaju prilikom skladištenja izgrađenog saća.
Kvaliteta pčelinjeg voska ovisi o proizvođačkoj praksi prerade voska, a to su pretapanje i ekstrakcija. U pčelarskoj praksi otapanja saća u topionicima (sunčani, parni, parni s prešom i električni) i prikupljanja dijela otopljenog sirovog voska, najčešće metode prerade pčelinjeg voska obuhvaćaju i dodatnu ekstrakciju centrifugiranjem, kako bi se otopio zaostali vosak.
Pri preradi voska osim faze zagrijavanja i homogenizacije nužno je provesti i sterilizaciju kako bi spriječili moguće širenje sporogene bakterije uzročnika američke gnjiloće Paenibacillus larvae. Naime, potrebno je otopljeni vosak zagrijavati na prosječno 125 °C (121 – 140 °C) tijekom najmanje 30 minuta i pod pritiskom od 1400 hPa za sigurno uništavanje spora kao najotpornijeg oblika moguće prisutnih patogenih mikroorganizama.
Blokovi voska koji su dobiveni nakon pretapanja saća (sirovi vosak) u pčelarstvu se najčešće koriste za izradu satnih osnova. Satne osnove izrađuju se pomoću preše ili valjka na kojima su utisnuti šesterokutni oblici koji odgovaraju radilačkim stanicama saća. Satne osnove koje su proizvedene u prešama su krute, teško savitljive i lako se lome. Temperatura pčelinjeg voska pri izradi satnih osnova iznosi 85 do 90 °C. Satne osnove proizvedene lijevanjem na valjke savitljive su i mogu se namatati na rolu kao platno. Pčelinji vosak prolazi kroz gravirane valjke i tako nastane traka jednake debljine, te istodobno poprima oblik šesterostranih stanica saća.
