Dodavanje medišnih nastavaka košnice
Preduvjet za iskorištavanje pčelinjih paša su zdrave, jake pčelinje zajednice i mlada sparena matica. Dodavanje medišnih nastavaka radi se prema potrebi i ovisno je li riječ o stacionarnom ili sećećem pčelinjaku. Uobičajeno se na plodište s matičnom rešetkom jedan do dva dana prije početka medenja glavne paše dodaje se nastavak s medišnim okvirima. Nakon što su pčele napunile taj medišni nastavak do 50%, dižemo ga s plodišta i na matičnu rešetku dodajemo novi (drugi) medišni nastavak. Pri tome, prvi spomenuti napola pun nastavak stavljamo na vrh.
Prve značajnije paše kontinentalnog dijela RH su voćna paša i paša uljane repice. Te paše su uglavnom razvojne, ali uz povoljne vremenske uvjete nešto meda ostane i pčelaru. Kako se tu radi o ožujku i travnju, kada zajednica još nije u punoj snazi, praksa govori da je, uz jedan plodišni nastavak, dovoljan jedan medišni nastavak. Nastavci su međusobno razdvojeni matičnom rešetkom. Medišni nastavak se uobičajeno nalazi na košnici još od uzimljavanja pčelinje zajednice tako da se ne dodaje posebno.
U svibnju, lipnju i kasnije dolaze paše bagrema, amorfe, lipe, kestena i kasnije medljike, livadne paše, te metvice.
Komercijalno pčelarenje podrazumijeva posjedovanje pčelarskih vaga. Pčelarske vage na dnevnoj bazi upoznaju pčelara o jačini medenja biljaka na određenoj lokaciji. Ako uzmemo da jedan LR okvir pun meda može imati nešto više od 2 kg, vrlo brzo izračunamo kada će i cijeli nastavak biti pun. Ako vidimo da su vremenske prilike povoljne u narednim danima, a paša tek kreće i težina košnice se povećava – trebalo bi čim prije umetnuti dodatni nastavak kako bi pčele mogle unijeti čim više nektara. Praksa je pokazala da je poželjno dodati dodatni nastavak odmah po početku paše. Taj nastavak dodajemo ako je moguće kao drugi (odmah na plodište), a prvi medišni nastavak postaje treći. Kod značajnijih unosa dodajemo i četvrti nastavak košnice.
Isto vrijedi za pašu amorfe i medljike – pčele uobičajeno na tim pašama mogu napuniti i po dva medišna nastavka košnice, dok kod paše kestena i metvice u prosjeku po jedan medišni nastavak.
Kod prosječnih paša poželjno je da imamo uglavnom izgrađeno saće dok kod jakih paša možemo dodavati i po nekoliko satnih osnova u medišne nastavke. Ako nemamo pčelarsku vagu, tradicionalni signal za dodavanje medišnih nastavaka može biti kada se saće „zabijeli“. Micanjem poklopca košnice i pogledom na zajednicu/satonoše odozgo saće se na vrhu bijeli što je znak da je pred poklapanjem i da je značajan unos nektara.
Kod stacionarnih pčelinjaka, gdje pčele skupljaju nektar kroz duža razdoblja (cijelu sezonu), radi se s okvirima. Kada su medišni okviri skoro puni, prebacuje ih se u nastavak iznad matične rešetke, a na njihovo mjesto se stavljaju okviri s izgrađenim saćem ili sa satnom osnovom.
