Procjena potrebnog prostora za razvoj pčelinje zajednice
Znajući da pčele zimuju u malim zajednicama (10-tak tisuća pčela), za prezimljavanje im je dovoljan jedan LR nastavak. Međutim, dugogodišnja praksa je pokazala da se pčelinja zajednica u proljeće bolje razvije ako zimuje na dva nastavka, iako je u donjem nastavku prazno izgrađeno saće (7-8 okvira). Pčelinja zajednica osjeti da ima dovoljno prostora te ju to potiče da se razvije (proširi po košnici) čim se udovolje klimatsko-geografski i pašni uvjeti.
Pčelinja zajednica, uzimljena na dva LR nastavka, sve do ožujka se nalazi u gornjem nastavku. Donji nastavak je ispunjen praznim izgrađenim saćem. Otprilike sredinom ožujka, kada zajednica ima oko 4 okvira legla i oko 8 ulica zaosjednutih odraslim pčela pristupa se prvom pregledu i proširivanju košnice dodavanjem najčešće jednog okvira s izgrađenim saćem u sredinu legla. U tom razdoblju moguća je pojava niskih vanjskih temperatura, te se ne smije previše razbijati zajednica. U prosjeku pčelinja zajednica je i dalje u jednom nastavku i ne zahtijeva dodatni prostor.
Krajem ožujka ili početkom travnja zajednica se razvije i ima otprilike 5-6 okvira legla i svih 10 ulica zaposjednutih odraslim pčelama. Dio pčela se polako spušta prema vrhu donjeg nastavka i moguća je pojava zaperaka u hranilici na vrhu košnice. To je vrijeme kada se zajednica širi na dva LR nastavka.
Tu se sada i vidi prednost uzimljavanja LR zajednice na dva nastavka. S jedne strane nemamo skladištenje LR okvira i sprečavanja razvoja voskovog moljca, a s druge strane je ušteda vremena u smislu proširivanja zajednice na dodatni nastavako – nastavak je već na košnici i nije ga potrebno transportirati i dodavati. Naime, po zimi, taj prazan prostor ne smeta pčelama u smislu pothlađivanja jer pčele griju samo pčelinje klupko, a ne i okolni prostor. Prednost je i ako je pčelinja zajednica jača od prosjeka, jer nema bojazni da će se izrojiti obzirom da ima dovoljno prostora za širenje.
Košnicu proširujemo na način da rotiramo nastavke. Gornji nastavak s pčelama postaje donji, plodišni nastavak. Na njega stavljamo donji, koji je do sada bio ispunjen s praznim izgrađenim saćem. Iz donjeg nastavka prevješavamo barem po dva okvira mladog pčelinjeg legla i na taj način proširujemo zajednicu. Mlado pčelinje leglo privlači mlade pčele hraniteljice, a vrlo često u gornji nastavak prijeđe i matica.
Krajem travnja spuštamo maticu u donji, plodišni nastavak, uz dodavanje satnih osnova. Mlade pčele tako dobivaju dodatni prostor za izgradnju saća, a matica prostor za polaganje jaja. Pri tome, zajednica ima dovoljno prostora za nesmetani daljnji razvoj. Gornji nastavak postaje medište.
U slučaju da krenu jake nektarne paše poželjno je dodatno proširiti zajednicu s trećim (ponekad i četvrtim) medišnim nastavkom. Za vrijeme jakih paša poželjno je u plodište dodati i još po koju satnu osnovu kako bi se zaposlile mlade pčele, matici dao prostor za polaganje legla i potisnuo rojevni nagon.
Uobičajeno je zajednici tijekom čitave sezone dovoljan jedan plodišni nastavak uz povremenu intervenciju pčelara u vrhuncu njenog razvoja ili jakih paša kako bi se izbjeglo rojevno stanje. Intervencija bi značila dodavanje satnih osnova i predizanje ili oduzimanje pčelinjeg legla.
Neki pčelari drže zajednice na dva plodišna nastavka. Takva zajednica je brojčano jača, ima više pčelinjeg legla, manje je sklona rojenju, ali sa znatno manjim količinama meda i peludi koji pčelar može uzeti. Razlog tome je više pčelinjeg legla, te posljedično veća potreba zajednica za njegovom prehranom.
